
| Projekt Zavičajna kultura i strani jezik |
|
5. prosinca 2010. |
|||||
Stranica 1 od 4
Da bi dijete stvorilo cjelovit odnos prema svijetu u kojem živi, uz razvijanje odnosa prema "stranom" valja razvijati i odnos prema "svom". Jedini primjeren i efikasan način jest učenje kroz igru. Igru, naravno, treba osmisliti. Priredili smo nekoliko igraonica za koje mislimo da su na kreativan način djeci razvile poznavanje i osjećanje zavičaja. I ne samo djeci – no i njihovim roditeljima! U našim akcijama lijepu pomoć pružila nam je Plemenita općina turopoljska. Vjerujem da naše "igre" mogu biti i široj publici interesantne i poučne. MALO "ANIĆA"Zavičaj – mjesto rođenja – rodni kraj Administrativno jasno. Zakonom regulirano i određeno. Postojalo je i postoji. Ali biva i jest samo ako je u srcima. Odnosno, pojam zavičaj i zavičajnost dobivaju pravi i potpuni smisao samo ako su emocionalno obojeni. Zavičaj se može voljeti i mrziti. Respektirati, ignorirati i sl. Ovisno o mjestu u kojem su zavičaj i zavičajnost predmet rasprave ili pak o osobi koja slobodno ili po zadatku manipulira njima. Jedinka, individua, osoba - određena je zavičajnošću. U odgoju i obrazovanju djece temeljne zadaće vezane uz tu temu određene su planovima i programima. Na svim nivoima. Od vrtića do fakulteta. Zadaće vezane uz pojam zavičaj rastu kao što raste i dijete. Šire se kao što se šire i djetetove spoznajne mogućnosti.
A što ako su roditeljima u srcima zavičaji u kojima su proveli svoje djetinjstvo i dane mladosti? Njihova pak djeca žive ovaj grad, ovaj zavičaj. Tada je situacija složenija. Tada ljubav prema gradu i zavičaju treba prenijeti i u srca njihovih roditelja, djedova i baka. A vremena baš i nema. Sve treba istovremeno i sada. Jer - jučer se nismo još ni rodili, a sutra ćemo već biti odrasli. To sada događa se na naročit način u Skupinama s njemačkim jezikom Dječjeg vrtića "Velika Gorica". Malo kotarsko mjesto nadomak Zagreba preraslo je u sedmi po veličini grad u Hrvatskoj, a bogata plemenitaška tradicija Turopolja naprosto vapi biti otkrivena, ispričana, prenesena s koljena na koljeno. Drvene kapelice, kurije i dvorci, hrastove šume i pikasti praščići, živahne kornjače i čaplje uz Odru ako ne uđu u srca nestat će i iz vidokruga.
U suradnji sa Plemenitom općinom Turopoljskom odgajateljice Skupina s njemačkim jezikom već nekoliko godina nastoje zavičajnu kulturu povezati sa učenjem stranog jezika. Kako u vrtiću drugačije nego kroz igru. Igra je najvažnija aktivnost u vrtiću, princip i metoda, poticaj i posljedica, tijek i završetak. Prema definiciji iz Rječnika hrvatskog jezika igra je tjelesna ili intelektualna aktivnost koja ima za cilj da se osoba koja joj se predaje zabavi. Igraonice su mjesta u kojima se odvija ili organizira dječja igra. Dakle, svaka uspjela igra organizirana u igraonici ima za cilj zabavu, veselje, ugodne emocije koje se onda vezuju uz mjesto, okoliš, sudionike, pa i vrijeme u kojem se odvijala i nastajala. To se dogodilo i sa vrtićkim igrama i igraonicama organiziranim sa ciljem da djeca i roditelji u neposrednom kontaktu sa prirodom i kulturnom baštinom prošire svoje spoznaje o rodnom kraju i prihvate ih kao svojinu. |
Foto Galerija
Vrtić na Facebooku

Copyright © 2012 DV VELIKA GORICA
Josipa Pucekovića 2, Velika Gorica, HR-10 410
Sva prava pridržana :: All rights reserved
Uvjeti korištenja :: Sitemap :: Site donirao Compositus
Autorica projekta: Ljubica Muršić

