Televizija - postaje li nova odgojiteljica djece?

Utjecaj televizije danas na čovječanstvo u općem smislu je velik. Jer upravo ta mreža informacija o svemu što se događa nesumnjivo nas zaokuplja i po nekoliko sati dnevno.
Medije uistinu kupujemo, koristimo, predmet su učenja. A posebice predmet učenja djeteta od najranijeg djetinjstva.
Dijete je ono koje u današnjem modernom svijetu najveći dio svog slobodnog vremena provede pred tom „čarobnom kutijom“ zaboravljajući se družiti s obitelji, prijateljima, baviti se sportom, imati neki svoj hobi.

Zabrinjavajuća je činjenica da prosječno dijete provede 1.680 minuta ispred televizije tjedno, dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru.

Dijete već u trećoj godini života postane ovisnik o televiziji, a tome pomažu okrutne činjenice prezaposlenosti roditelja, manjak slobodnog vremena za obiteljske obaveze pa i k tomu nedostatak kvalitetno provedenog vremena sa svojim djetetom. Nisu rijetki slučajevi oni u kojima upravo televizija na neki način preuzima ulogu odgojitelja u obitelji.

Osim toga suvremena istraživanja pokazuju da djeca koja provedu više od deset sati tjedno pred televizorom imaju sve predispozicije za prekomjernu tjelesnu težinu i da pokazuju znakove agresivnosti.

Američka akademija za pedijatriju (AAP) preporučuje da djeca mlađa od dvije godine ne gledaju televiziju, a da djeca starijeg uzrasta pred televizorom ne provode više od dva sata dnevno. 
Oni preporučuju i da roditelji prate sadržaj emisija koje prate njihova djeca, kao i da postavljaju određene prepreke kako bi bili sigurni da njihovi najdraži ne provode vrijeme pred ekranima, umjesto da se bave drugim aktivnostima.
Jednako tako istraživanja pokazuju da se djeca između dvije i sedam godina užasavaju strašnih stvari ili čudovišta, naprimjer.
Neće pomoći ako se djeci kaže da likovi nisu stvarni, jer ona nisu u stanju uočiti razlike između fantazije i stvarnosti.
Treba imati u vidu da jedno uznemireno dijete, kada se usmjeri ka gledanju televizije, traži zamjenu za svoje potrebe, koje ne može zadovoljiti u svom realnom okruženju.

Zašto zapravo mediji privlače djecu? Mediji privlače djecu jer u njima pronalaze nešto zanimljivo, jer se poistovjećuju sa nekim od likova, što određenu situaciju mogu sagledati sa drugačijeg stajališta i što su naposljetku sredstvo zabave i opuštanja. Ali pasivnog.

Iz svega navedenog važno je zaključiti da televizija osiromašuje osjećaj zajedništva. Što više djeca i odrasli gledaju televiziju, manje vjeruju jedni drugima i manje je vjerojatno da će sudjelovati u organiziranim aktivnostima izvan kuće.  
Stoga, razgovarajte sa svojom djecom i potičite ih da podijele s drugima svoje misli i ideje. U slobodno vrijeme ne prepuštajte ih samima sebi, već im ponudite neki sadržaj koji će ih odvući od televizije.

Predškolsko dijete se npr. vrlo lako može zaljubiti u slikovnicu čije se kvalitete procjenjuju prema ilustracijama i tekstu te njihovom međuodnosu. A taj pozitivan utjecaj može rezultirati i kasnijom ljubavlju prema knjizi.

Dijete predškolske dobi može se izražavati i pokretom, pjesmom, može probuditi svoju likovnost koristeći se pritom različitim likovnim tehnikama, zatim igranjem uloga scenskom lutkom ili jednostavno u društvu vršnjaka te tako usvojiti moralne i humane poruke, ono može nastojati bolje razumijeti i prepoznati svoja emocionalna stanja i još mnogo, mnogo toga. Sve navedeno aktivno provodimo i u našem dječjem vrtiću u različitim dobnim skupinama prilagođavajući ih dječjim razvojnim mogućnostima, a u skladu s njihovim potrebama.

Međutim, svi navedeni negativni aspekti gledanja televizijskog programa nisu razlog da u potpunosti zabranimo aktivnost gledanja televizije djece predškolske dobi. Važno je samo dozirati i sadržajno pratiti kvalitetu ponuđenog te objasniti djetetu ono što je vidjelo.
Kada govorimo na ovaj način gdje spominjemo doziranje, u našem vrtiću zapravo govorimo o nastojanju da kod djece razvijemo tzv. medijsku kompetenciju gdje se medijski odgoj naslanja na iskustva predškolske pedagogije, pri čemu se nikako ne smije zanemariti dječja mašta i kreativnost.

To konkretno znači da je poželjno sa djecom pogledati poneki crtani klasik, kraću dokumentarne emisije različitih tematika (o životinjama, svemiru, ljudskom tijelu, biljnom svijetu, predpovijesti i sl.).
Uostalom to će biti samo početak. Odgojno- obrazovno djelovanje nastavlja se na razgovoru o viđenome u suodnosu dijete-odgojitelj i dijete- dijete te na izražaju doživljenog putem različitih sklopova aktivnosti (likovnih, glazbeno-scenskih, istraživačko-spoznajnih..); dakle sve ono o čemu je već u ovom članku bilo govora, a iza svega navedenoga, kao odgojitelj jedne odgojne skupine, ja osobno stojim.

Sasvim je jasno da danas, u 21. stoljeću ne možemo gledati na stvari crno- bijelo pa tako niti televiziju. Uostalom, i ona se danas gleda u boji. Jedina je razlika u tome koliko će te boje unijeti pravu istinsku vedrinu u znatiželjne dječje umove.


Pripremila: Mirjana Božić, odgojitelj